Nikomu pravo
Ponedjeljak, 18/03/2019 10:00h
--------
SLOBODNA PRODAJA
--------
Ciklus za djecu i mlade
Organizirani posjet djece predškolskog uzrasta te učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole
od 18. do 22. ožujka 2019. u 10 i 11:30 sati
Ana Prolić prema motivima narodne pripovijetke Svijetu se ne može ugoditi
Dob: 5+
Režija: Ana Prolić
Priču o premetanju po magarcu igraju:
Juraj Aras – u ulozi magaraca/ tumača
Sanja Zalović – u ulozi mame
Dominik Karakašić – u ulozi sina
Anđela Ćurković Petković - u ulogama: starica u napuštenom selu, zabrinuta građanka, djelatnica, graničar, aktivist
Irena Bausović - u ulogama: starica u napuštenom selu, zabrinuta građanka, djelatnica, graničar, aktivist
Tamara Šoletić – u ulogama: starica u napuštenom selu, zabrinuta građanka, djelatnica, graničar, aktivist
Radojka Kozulić – u ulozi inspicijentice
Robert Košta – u ulozi scenskog majstora
Ovo je jako važna priča.
Ovo je priča o tome kako je teško biti i ostati svoj. Ali i o tome kako je to moguće. Ovo je priča o slobodi.
Ovo je i priča o tome kako je bitno čuti i poštovati tuđe mišljenje, ali i o tome kako valja sačuvati, obraniti i poštovati i svoje.
Priča je ovo o tome kako postoji više načina putovanja na magarcu ( i s magarcem). I o tome da su svi načini jednako pravi (ili jednako krivi), ovisno iz kojega ih se kuta gleda. Dakle, priča o slobodi.
Ovo je priča o tome kako je lako suditi i osuditi. I o tome kako je lako prihvatiti osudu. Dakle, o slobodi.
Ovo je priča o mami, sinu, magarcu i njihovom putovanju kroz sela, gradove, polja. O putovanju zbog putovanja. O putovanju zbog iskustva.
Ovo je priča i o muhama koje zuuuje, dosadne su i guraju svoj nos tamo gdje im nije mjesto. I o repu koji ih tjera. O repu koji brani od ugriza. Dakle, o slobodi.
Ovo je jako važna priča.
Nastalo prema motivima narodne priče, Nikome pravo govori o želji da se udovolji okolini, pa i „cijelome svijetu“, kako bi se zadobila tuđa naklonost, potvrda o ispravnosti, te stvorio osjećaj prihvaćenosti, pri čemu dolazi do potiskivanja i odbacivanja vlastitih želja i stavova, a u konačnici i same osobnosti.
U vremenu u kojemu smo sa svih strana napadnuti agresivnim „odredbama“- kako treba izgledati, kako se ponašati, kako treba misliti, kako provoditi vrijeme, koju vrstu jogurta treba piti - a koje nastojimo ispuniti kako bi se - po tuđim mjerilima - ostvarili, bili uspješni i sretni, ukalupljeni, uklopljeni i potapšani po ramenu, valja se podsjetiti do koje mjere poništavamo sami sebe. Jer, kako god okrenuli, nekomu neće biti pravo.
Ana Prolić