Kalendar događanja

Ulaznice su puštene u online prodaju, a možete ih i rezervirati na tel: 022 212 473 ili e-mail: blagajnakazalista@gmail.com

Prodaja ulaznica na blagajni kazališta od 12. veljače u vremenu od 10 do 12 , a na dan koncerta i sat vremena prije početka.

Ulaznice su u online prodaji, a možete ih i rezervirati na tel: 022 212 473 ili e-mail: blagajnakazalista@gmail.com

Prodaja ulaznica na blagajni kazališta od 25. veljače u vremenu od 10 do 12 , a na dan predstave i sat vremena prije početka.

Dio Glembajevskog ciklusa, a i jedina drama Miroslava Krleže s podnaslovom „komedija“. Leda je šaljiva točka na “i” velikog i pomalo mračnog glembajevskog ciklusa, a započinje trenutak nakon spolnog čina protagonista.

Ritmički ju pokreću preljubi te je ona svojevrsna ljubavna igra vođena hirovima i zaljubljenostima aristokracije i građanstva. Dekadencija i hedonizam drame protkan s dvije noćne dame koje vrebaju moguće mušterije, dok se na njihovom „radnom mjestu“ ustvari odvijaju cijeli zapleti i raspleti svih drugih. Drama ne sadrži jednog pravog protagonista ili zaplet, jer svi imaju podjednako važnu ulogu. Likovi uglavnom, ne slušajući druge, drže monologe.

Leda je festival površnosti, pomodnosti, polutalenata i promiskuitetnosti. Karnevalska noć je takva i zato što se njezin karnevalski karakter prepoznaje po ludilu, miješanju parova i kratkotrajnosti svega, ali i zato što se u njoj stavljaju maske raznih emocija. Gotovo sve djeluje umjetno i prenaglašeno, a likovi su gotovo karikature. Nemajući pravih vrijednih preokupacija, prepuštaju se tračanju, niskim strastima, preljubu, flertu i generalno izokrenutim stavovima. Fokusiraju se samo na ono materijalno i tjelesno. Imati, a ne biti. Jedina osoba vjerna sebi u drami je noćna dama, koja je upravo takva kakva jest, bez maske.

Dio Glembajevskog ciklusa, a i jedina drama Miroslava Krleže s podnaslovom „komedija“. Leda je šaljiva točka na “i” velikog i pomalo mračnog glembajevskog ciklusa, a započinje trenutak nakon spolnog čina protagonista.

Ritmički ju pokreću preljubi te je ona svojevrsna ljubavna igra vođena hirovima i zaljubljenostima aristokracije i građanstva. Dekadencija i hedonizam drame protkan s dvije noćne dame koje vrebaju moguće mušterije, dok se na njihovom „radnom mjestu“ ustvari odvijaju cijeli zapleti i raspleti svih drugih. Drama ne sadrži jednog pravog protagonista ili zaplet, jer svi imaju podjednako važnu ulogu. Likovi uglavnom, ne slušajući druge, drže monologe.

Leda je festival površnosti, pomodnosti, polutalenata i promiskuitetnosti. Karnevalska noć je takva i zato što se njezin karnevalski karakter prepoznaje po ludilu, miješanju parova i kratkotrajnosti svega, ali i zato što se u njoj stavljaju maske raznih emocija. Gotovo sve djeluje umjetno i prenaglašeno, a likovi su gotovo karikature. Nemajući pravih vrijednih preokupacija, prepuštaju se tračanju, niskim strastima, preljubu, flertu i generalno izokrenutim stavovima. Fokusiraju se samo na ono materijalno i tjelesno. Imati, a ne biti. Jedina osoba vjerna sebi u drami je noćna dama, koja je upravo takva kakva jest, bez maske.

Ovo je jako važna priča.
Ovo je priča o tome kako je teško biti i ostati svoj. Ali i o tome kako je to moguće. Ovo je priča o slobodi. 
Ovo je i priča o tome kako je bitno čuti i poštovati tuđe mišljenje, ali i o tome kako valja sačuvati, obraniti i poštovati i svoje.
Priča je ovo o tome kako postoji više načina putovanja na magarcu ( i s magarcem). I o tome da su svi načini jednako pravi (ili jednako krivi), ovisno iz kojega ih se kuta gleda. Dakle, priča o slobodi. 
Ovo je priča o tome kako je lako suditi i osuditi. I o tome kako je lako prihvatiti osudu. Dakle, o slobodi.
Ovo je priča o mami, sinu, magarcu i njihovom putovanju kroz sela, gradove, polja. O putovanju zbog putovanja. O putovanju zbog iskustva. 
Ovo je priča i o muhama koje zuuuje, dosadne su i guraju svoj nos tamo gdje im nije mjesto. I o repu koji ih tjera. O repu koji brani od ugriza. Dakle, o slobodi. 
Ovo je jako važna priča.

Nastalo prema motivima narodne priče, Nikome pravo govori o želji da se udovolji okolini, pa i „cijelome svijetu“, kako bi se zadobila tuđa naklonost, potvrda o ispravnosti, te stvorio osjećaj prihvaćenosti, pri čemu dolazi do potiskivanja i odbacivanja vlastitih želja i stavova, a u konačnici i same osobnosti.
U vremenu u kojemu smo sa svih strana napadnuti agresivnim „odredbama“- kako treba izgledati, kako se ponašati, kako treba misliti, kako provoditi vrijeme, koju vrstu jogurta treba piti - a koje nastojimo ispuniti kako bi se - po tuđim mjerilima - ostvarili, bili uspješni i sretni, ukalupljeni, uklopljeni i potapšani po ramenu, valja se podsjetiti do koje mjere poništavamo sami sebe. Jer, kako god okrenuli, nekomu neće biti pravo. 

Ana Prolić