U malu je uša đava

HNK Split
Autor: Tisja Kljaković Braić
Redatelj: Mario Kovač
U malu je uša đava
  PRODUKCIJA::

Dramatizacija: Mario Kovač
Scenograf: Davor Prah
Kostimografkinja: Ana Marin
Glazba: Tomislav Babić
Oblikovatelj svjetla: Srđan Barbarić
Oblikovatelj tona: Tomislav Luetić
Asistentica kostimografkinje: Maja Peruzović
Inspicijentica: Sonja Dvornik

 

  IGRAJU:

Tisja: Andrea Mladinić
Dida Žarko: Nenad Srdelić
Baka Nevenka: Snježana Sinovčić Šiškov
Mama: Zorana Kačić Čatipović / Petra Kovačić Botić
Tata: Marjan Nejašmić Banić
Konobarica / časna sestra: Monika Vuco Carev
Susjeda Vuka: Tajana Jovanović
Susjed Jovo: Trpimir Jurkić
Teta Zorka: Arijana Čulina
Mila Paunović: Andrijana Vicković
Kurba Anka / Luda Matija: Katarina Romac
Anjo: Stipe Radoja
Popadić: Goran Marković
Miron: Filip Radoš
Konobar / Rašo: Vicko Bilandžić / Maro Drobnić 
Drugarica Rosana: Ana Marija Veselčić
Susjedi: Maro Drobnić i Darijo Tvrdić

Redatelj Mario Kovač prihvatio se dramatizacije priče o malenoj djevojčici koja odrasta pod zaštitom bake i dida, koja se skriva u kiosku, ne voli odlazak u vrtić, s didon ide na partiju karata u Hajduka, a sa susjedima na kupanje pod Marjanom. Od rođenja do početka rata, koji se podudara i s autoričinim odlaskom u srednju školu, pratimo obitelj – oca, majku, dida, baku, susjede iz iste zgrade i ulice u čijem je središtu protagonistica, vragolasta djevojčica, inteligentna, darovita i pomalo razmažena. Kroz niz zabavnih priča, s mješavinom smijeha i suza pratimo tipično dalmatinsko i mediteransko djetinjstvo prepuno radosti, povjerenja i ljubavi.

Debitantska knjiga Tisje Kljaković Braić U malu je uša đava već dugo ne silazi s ljestvica najčitanijih i najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj, a budući da njezin sadržaj kroz niz duhovitih priča donosi Split osamdesetih koji još uvijek neodoljivo podsjeća na Smojin Split iz Veloga mista i na Fellinijev Mediteran, put do kazališne adaptacije nametnuo se kao prirodan i očekivan.

 

Predstava traje 2 sata, igra se bez pauze

 

Priča o jednom lipom vrimenu

Prošlo je više od trinaest godina od kako sam, da ne zaboravim, napisala U malu je uša đava.

Moram priznat da sam je nevoljko objavila jer koga briga za moju uspomenu, a ispalo je da sam napisala uspomenu cile jedne generacije. 

Zašto su ljudi tako zavolili tu moju knjigu? Pisala sam i nisan razmišljala. Samo mi se film vrtija isprid očiju.

Svak ima svoju ovakvu priču samo san ja eto stigla zapisat ..

 Ta uljepšana prošlost koju zovemo sjećanje, Amarkord ..  

…Pročitala sam jedan komentar o predstavi koja se stalno odgađa : “Ovo će bit ulaznica za u okvir. Pokopat će me s njom a na grobu nek mi piše – ovde leži žena koja je samo tila otić u kazalište pogledat jednu predstavu i malo se nasmijat.”

Eto to ljudima fali, fali im ono šta im je blisko, u čemu se vide, da se sjete, da izađu vanka iz teatra i da samo uzdahnu..

A meni, meni je tako teško slušat kako na pozornici izgovaraju moje ime. Da se bar zovem Ivana ili Ana pa da mogu bit bilo ko .Al ovo Tisja tako mi para uši…

Subjektivna sam, teško mi je bilo šta reć o predstavi.

Prva scena koju sam vidila prisikla me. Neno Srdelić onako pogoban sa drobon u onim sivin štofanim penzjonerskim gaćama zove moju baku Nevjenkaaaa , a Nevenka- Snježana Sinovčić Šiškov sa kuhinjskom  krpon priko ramena i duvanon koji joj visi sa usne …a oživili su ih.

Nije mi lako, nikako mi nije lako gledat ..

Sa zadnje probe otišla sam oduševljena. Mario nije napravio od predstave pučku veselicu šta je mene bilo najviše straj. Zaokružena je priča o jednom vrimenu, o jednom lipom vrimenu. 

Mislim da san bila ok dok se stvarala predstava, nisan se mišala – samo malo prid kraj, al pristojno - ako prođe prođe ..

Videa koja mi je Mario sla sa proba za mene su bili  pravi  mali dragulji. Smijali su se glumci… Pari mi se da su s guštom radili a onda mora bit dobro …

Pa ajde onda da popijem nešto za smirenje i dočekan premijeru

Tisja Kljaković Braić


  TERMINI ODRŽAVANJA:
Trenutno nema definiranih termina održavanja!