Radnja drame „Roko i Cicibela“ temelji se na stvarnim osobama i događajima s početka dvadesetog stoljeća. Prema ovom Smojinom scenariju je 1978. snimljen i istoimeni film u kojem su glavne uloge ostvarili Boris Dvornik i Semka Sokolović – Bertok. Roko Ljubica, zvani Balauska, bio je ribar koji je živio na napuštenoj gajeti na Matejuški, a zaljubio se u Dujku Bašić čiji je nadimak bio Cicibela.
Ovaj siromašni par vjenčao se u crkvi sv. Križa u Veloj Varoši u Splitu. Živili su po napuštenim gajetama i leutima te su upali u oko turistima koji su ih snimili. Umrli su zajedno na zimu 1936./37. godine stisnuti jedno uz drugo na zemljanom tlu potleušice u Antonovoj ulici na broju 14. Tu ih je grad smjestio kad su ušli u poznije godine života. Drama „Roko i Cicibela“ je prije svega topla, bajkovita priča o istinskoj ljubavi koja u današnjem materijalnom svijetu sve više postaje endemska vrsta.
Navedena melodrama stavlja fokus na ljubav dvoje ljudi kojima siromaštvo i neimaština nisu prepreka u ostvarivanju sretnog suživota. U današnje vrijeme, u kojem su ljudi okrenuti stjecanju materijalnih dobara, ova čudesna pučka legenda o najpoznatijem splitskom ljubavnom paru pokazat će nam da materijalno bogatsvo ne znači puno i da ono nije jamstvo životne sreće. Predstava kroz koju Roko i Cicibela proživljavaju sve radosne trenutke ali i nedaće koje su ih snašle na životnom putu obiluje elementima pučkog teatra, te potvrđuje da su razumjevanje i ljubav jači od svih prepreka koje život donese.
