Marijana Nola prema komediji Lažac Carla Goldonija
Komedija Carla Goldonija Il bugiardo odnosno Lažac napisana je 1750 godine i otad je nebrojeno puta uprizorena na svjetskim pozornicama. Budući da i nakon više od 260 godina nije izgubila na svojoj aktualnosti može se reći da je Lažac jedna od najboljih komedija koje su ikad napisane. Carlo Goldoni rođen je 1707. g. u Veneciji. Njegovo doba bilo je doba komedije dell'arte, koja je dotad prevladavala na talijanskim pozornicama. Svojim dramskim opusom Goldoni je nadišao srednjovjekovnu strukturu kazališta.
On učvršćuje strukturu drame, nadilazi komediju maske i intrige i okreće se karakteru i običajima svojih suvremenika, posebno srednjeg građanskog sloja koji se tada formira. Za razliku od Molièrea, koji mu je bio uzor i kojemu se iskreno divio, kod Goldonija su primjetni njegov optimizam i naklonjenost likovima, naročito pučanima i građanima, koje svojim dramama želi i poučiti, a ne samo kritizirati. Iako je komediju dell'arte podigao na jednu višu razinu, Goldonijevi likovi su ipak inspirirani njezinim arhetipovima. I u Il bugiardu su prisutni Pantalone, Dottore, The Innamorati (zaljubljenici) te sluge Brighella i Arlechinno međutim oni su dobili nove osobine koje su ih učinili stvarnim ljudima Goldonijevog vremena.
Šibenska verzija ove komedije stvarana je po istom principu osuvremenjivanja i adaptacije likova i fabule. Bit svake komedije je prepoznavanje a da bi se ono postiglo potrebno je da likovi postanu autentični. Tako se stari Pantalone pretvorio u Franu Crnogaću, ribara iz Mandaline, Dottore u gradskog sudca Paška Balancanu, Arlechinno i Brighella ovdje se zovu Grubiša i Dragica, a mladi venecijanski zaljubljenici postaju šibenski mladići i djevojke. Tu je lijepa Ružarija u koju je zaljubljen sramežljivi i nespretni Tonči Pegula, dok se u prgavu Lucijetu zaljubljuje pravi šibenski berekin Cvitko. U priču uvode nove anegdote i peripetije čime je zaplet dobio suvremeniju dinamiku. Komedija zabune ovdje je oporija i intenzivnija, a spletke i intrige šarmantnog i prevrtljivog mladića Lovre Crnogaće dovode do brojnih obrata i iznenađenja Zaplet započinje kada se Lovre Crnogaća vraća u rodni Šibenik nakon petnaest godina.
Po naravi je sklon laganju, cijepljen od svakog osjećaja odgovornosti i spreman izokrenuti čitav svijet da bi postigao svoj cilj, a to su užitak i potpuna razonoda. Već prve večeri zaljubljuje se u lijepu Ružariju međutim nailazi na niz prepreka koje mora savladati upravo svojom sposobnošću spretnog laganja. Ono na što Lovre ne računa je da će mu se na putu naći njegovi sugrađani čije su naravi lukavije i hirovitije od njegove. Likovi ove šibenske komedije nisu samo promijenili imena već i karakterne crte i temelje se na novim i drugačijim arhetipovima. Oni su postali stvarni ljudi sa stvarnim osjećajima i prepoznatljivim osobnostima, ljude koje smo nekada susretali i koje još uvijek možemo susresti u našem okruženju. Stoga se može reći da je Il bugiardo postao je pravi i autentični šibenski Laživac.
