Da sam ptica govori o mladom bračnom paru koji sa svojom kćerkom krajem devedesetih godina bježi iz okupiranog Sarajeva. Sa samo dvije torbe u ruci stižu u Beč u kojem iz ratnih ruševina moraju osmisliti i iznova izgraditi život te pronaći sreću.
Njihova sudbina je tek jedna od mnogih sličnih s naših prostora, u kojem su izbjeglištvo ili (već godinama aktualna) ekonomski motivirana emigracija na ovaj ili onaj način obilježili gotovo svaku obitelj. Upravo stoga je ovo predstava širokog dosega, koja može doprijeti do vrlo široke i raznolike publike koja će u likovima i sudbini Mirne i Amira lako prepoznati sebe i osobe iz svoje okoline.
Tekstualni predložak predstave napisala je dramaturginja Nikolina Bogdanović. Tekst se temelji na osobnim iskustvima bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, a proširen je i obogaćen osobnim iskustvima autorskog tima čije su vlastite životne priče tijesno povezane s temom i motivima predstave.
