Yasmina Reza započela je karijeru kao vrsna glumica pa ne čudi što i kao autorica ima gotovo fizički osjećaj za scenu. Spoj govora tijela i riječi daje iznimnu snagu i ritam njezinom kazališnom opusu . Reza je u nekoliko je navrata pokazala svoju redateljsku darovitost koja je vidljiva i Bogu masakra, majstorski orkestriranom tekstu koji podsjeća na osjetljivu glazbenu partituru. Uistinu je velik izazov postaviti takvu ritmičku strukturu, obuhvatiti sve nijanse fizičkog i verbalnog nasilja, ironiju i komične elemente ovog iznimnog teksta.
Naslov djela ukazuje na načelo “zakona najjačih”, prirodnoga zakona koji očuvanje vrste dozvoljava samo najjačim jedinkama, eliminirajući slabe i bolesne, kako bi se osigurala zdrava i kvalitetna reprodukcija. U tom smislu Bog masakra utjelovljuje primitivne životne nagone, potisnute i odbačene iz naše civilizacije. Drama skida maske civiliziranog ponašanja koje skrivaju primitivne instinkte koji su duboki , nezatomljivi pokretači svega što činimo.
Rezino djelo očišćeno je od suvišna psihologizma, na sceni su postavljeni samo međuljudski odnosi, interakcije likova koji postepeno gube osobine dobro obrazovanih, kulturnih i pristojnih ljudi. Ogoljuju se otkrivajući svoje slabosti, nedostatke, proturječja, frustracije, egoizme, mržnju i društvene predrasude. Građanska dnevna soba postaje borilište. Dva para čine neskladni kvartet čiji protagonisti iznose na vidjelo razne teme i njihove varijacije o nesuglasicama, ogorčenjima, mržnjama, o međusobnom preziru.
Ritam i preciznost dijaloga precizno oslikavaju četiri bića s njihovim obmanama i lažima koje govore jedni drugima kako bi ostali živi. Oni su suvremeni likovi “naprednog” društva punog sumnji i sivih zona koje se prave da ih ne vide. Bog pokolja je promišljanje o banalnosti života koji, pun političke korektnosti, tone u duboku egzistencijalnu prazninu.
