I premda bi se na prvi pogled moglo učiniti kako je riječ o drami zaogrnutoj posvemašnjom crninom, ono što nam ova scenska ispovijest nudi prije svega je katarza – svojevrstan vodič do točke kada praštati postaje ljudski.
Marijan Gubina rodio se 1981. u Vinkovcima. 1989. s obitelji seli u selo Dalj nedaleko od Vukovara. Upravo ga u Dalju, 1991., zajedno s obitelji zarobljavaju pripadnici srpskih paravojnih snaga i odvode u logor u kojem provodi strašnih, mučnih 260 dana. Nakon razmjene, Gubina s dijelom obitelji dolazi u Osijek gdje završava osnovnu školu. Uslijed tragične smrti oca i mlađe sestre proživljava problematično razdoblje. Školuje se za profesionalnog vozača, radi kao građevinski radnik, a naposljetku izučava zanat ugostitelja. Čitav niz godina volontira kao aktivist u borbi protiv zlouporabe opojnih sredstava.
Danas živi u Osijeku, u sretnoj obitelji. Drama 260 dana dramatizacija (Marijana Nola) je istoimena romana koji gotovo šokantno realistično, a opet pitko i bez suvišne patetike, pripovijeda kalvariju zatočeništva djeteta i njegove obitelji u ratu lišenom bilo kakve čovječnosti. Riječ je o putovanju u središte ljudskih nakaznosti, ali i snage koja, premda najčešće skrivena duboko u ljušturama naših krhkosti, čovjeku dopušta preživjeti gotovo sve, zacijeliti, oprostiti, nastaviti dalje u miru.
I premda bi se na prvi pogled moglo učiniti kako je riječ o drami zaogrnutoj posvemašnjom crninom, ono što nam ova scenska ispovijest nudi prije svega je katarza – svojevrstan vodič do točke kada praštati postaje ljudski. I premda zbori o nedavnoj, doista krvavoj prošlosti, drama 260 dana nudi zalog za budućnost u miru, trajnom spokoju utemeljenom na otpuštanju mržnje i zlopamćenja.
